U našim prethodnim postovima na blogu već smo pisali o različitim alternativama koje se razvijaju na putu dekarbonizacije nautičke industrije. Danas istražujemo obećavajućeg kandidata koji se pojavljuje na horizontu, a to je amonijak, spoj koji se obično koristi u gnojivima, ali sve više privlači pažnju kao potencijalno brodsko gorivo. U tekstu ispod otkrijte njegove prednosti, upotrebu i više.
Neočekivani igrač
Amonijak se često povezivao s proizvodima za čišćenje i gnojivima, što ga ne čini prvim izborom za gorivo za brodove. Međutim, nekoliko kvaliteta ga čini kandidatom koji podržava energetsku tranziciju:
1. NISKA EMISIJA: Prilikom sagorijevanja, amonijak oslobađa samo vodenu paru i dušik, što ne rezultira emisijom ugljičnog dioksida. Ova karakteristika ga čini potencijalnim liderom u utrci za smanjenjem ugljičnog otiska u industriji. Međutim, njegovo izgaranje može proizvesti dušikove okside nusproizvod. Učinci dušikovog oksida na stakleničke plinove snažniji su od ugljičnog dioksida.
2. VISOKA GUSTOĆA ENERGIJE: Amonijak ima visoku gustoću energije, što znači da može pohraniti značajnu količinu energije u relativno malom volumenu. Ovo je ključno za plovila namijenjena za duža putovanja.
3. INFRASTRUKTURA: Infrastruktura za proizvodnju i transport amonijaka već je dobro uspostavljena zbog njegove upotrebe u poljoprivrednom sektoru. To znači da bi prilagodba postojećih postrojenja za proizvodnju i distribuciju amonijaka bila izglednije rješenje od stvaranja potpuno novog opskrbnog lanca.
Izazovi koje treba savladati
Put istraživanja i razvoja je dug, stoga se u proizvodnji i usvajanju goriva javlja nekoliko problema, poput sljedećih:
1. SIGURNOST: Amonijak je otrovan i zapaljiv, zahtijeva stroge sigurnosne mjere tijekom skladištenja, transporta i rukovanja. Potreban je razvoj i implementacija robusnih sigurnosnih protokola. Svako curenje na brodu predstavlja veliku opasnost zbog toksičnosti amonijaka i za morski život i za ljude.
2. SKLADIŠTENJE: Iako je postojeća infrastruktura prednost, potrebne su izmjene kako bi se zadovoljile specifične potrebe. Za sigurno rukovanje amonijakom potrebni su posebni spremnici i oprema.
3. ENERGETSKA UČINKOVITOST: Pretvaranje amonijaka u upotrebljivu energiju za pogon uključuje energetski intenzivan proces. Tehnički je izazov pronaći učinkovite načine za iskorištavanje energije uz smanjenje gubitaka.
4. PROIZVODNJA BEZ UGLJIKA: Trenutna proizvodnja amonijaka uključuje emitiranje ugljičnog dioksida. Da bi se postiglo istinski održivo rješenje, moraju se istražiti metode za proizvodnju tzv. zelenog amonijaka.
ZAKLJUČAK
Iako postoji broj izazova, potencijal amonijaka kao čistog brodskog goriva ne može se zanemariti. Dok svijet radi na strožim propisima o emisijama i zelenijoj budućnosti, jedinstvena kombinacija atributa amonijaka čini ga vrijednim dijelom dekarbonizacijske slagalice.
Tekuće istraživanje i ulaganje u amonijak kao brodsko gorivo signalizira obećavajući smjer za nautičku industriju u njezinoj potrazi za održivošću. Uz stalnu suradnju i inovacije, uključivanje regulatornih tijela i akademske zajednice, amonijak bi se mogao predstaviti kao jedno od vodećih održivih rješenja.